Što je ugljični monoksid i kako dolazi do njegovog nastajanja?
Ugljični monoksid(CO) je plin bez boje, mirisa i lakši je od zraka. To su važne karakteristike obzirom da ga se ne može vidjeti, osjetiti njuhom, niti prepoznati na bilo koji drugi način osim posebnim detektorima s alarmnim sustavom.
Ugljični monoksid nastaje nekompletnim izgaranjem, posebno krutih, tekućih i plinskih goriva. Ugljični monoksid stvara se sagorijevanjem tvari koje sadrže ugljik, a bez dovoljnog pristupa kisika, odnosno zraka. Aparati na prirodni plin, tekući petrolej, ulje, kerozin, drva i drveni ugljen tako postaju proizvođači smrtonosnog ugljičnog monoksida.
Zašto je ugljični monoksid opasan?
Crvene krvne stanice (eritrociti), sadrže hemoglobin, kemijski spoj kojem je funkcija vezanje kisika u plućima i otpuštanje kisika u tkivima. Hemoglobin brže veže CO nego kisik. Ako je mnogo CO u zraku kojeg udišete, hemoglobin će brže postati zasićen ugljičnim monoksidom i neće moći vezati kisik. Efekt je sličan gušenju (također se radi o nedostatku kisika).
Što je trovanje ugljičnim monoksidom?
Trovanje uzrokovano udisanjem ugljičnog monoksida. Ugljični monoksid već kod koncentracije 0,1% trenutno uzrukuje simtome trovanja, a kod koncentracije 0,2% uzrokuje smrt u roku jednog sata. MDK vrijednost je mjera za maksimalno dopustivu koncentraciju nekog štetnog plina ili pare u zraku kojoj čovjek može biti izložen 8 sati dnevno bez štetnih posljedica. MDK vrijednost za CO iznosi 30 ml/m3 ili 30 ppm. Koliko je to mala vrijednost pokazuje podatak da je tek 10000 ppm ekvivalentno 1% volumnog udjela u zraku.
Mjere opreza!
Vrlo je važno prozračivati prostorije u kojima se upotrebljavaju plinski aparati vrste (A), to su trošila koja zrak za izgaranje uzimaju iz prostorije i izgorjele plinove ispuštaju u prostoriju u kojoj se nalaze, (kuhinjski štednjak npr.), upravo iz razloga da se ne stvori opasna koncentracija ugljičnog monoksida u prostoriji. Iz navedenog razloga zabranjeno je koristiti plinski štednjak za grijanje prostorije!
Potrebno je posvetiti pažnju na redovito servisiranje plinskih aparata i redovito čišćenje i održavanje dimnjaka. Te radove moraju izvršiti stručno osposobljene i ovlaštene osobe.
Plinski atmosferski aparati – najčešći primjer takvog aparata je plinski bojler priključen na klasični dimnjak i sobna plinska peć. Kod upotrebe takvih plinskih aparata potrebno je posvetiti posebnu pažnju na redovito servisiranje i na uvjete u prostoriji u kojoj je ugrađen plinski atmosferski aparat, u smislu dovoljne opskrbe zrakom za izgaranje plina (prozor, fuge, dozračne rešetke na vratima, podrezana vrata i sl.) te odvod produkata izgaranja (ispravan priključak na dimnjak i sam dimnjak). U prostoriji u kojoj je smješten plinski atmosferski aparat ne smije biti ugrađen ventilator koji izvlači zrak iz prostorije u slobodnu atmosferu, jer će ventilator svojim radom vrlo brzo stvoriti podtlak u prostoriji i povrat dimnih plinova koji sadrže opasan plin CO u prostoriju. Isti nepovoljan učinak na rad plinskog atmosferskog aparata ima i kuhinjska napa, bez obzira u kojoj prostoriji stana se nalazi. U nepovoljnim atmosferskim uvjetima (visok atmosferski tlak, vjetar) i potpuno ispravan plinski atmosferski aparat i dimnjak može uzrokovati povrat dimnih plinova u prostoriju. U tako nepovoljnim atmosferskim uvjetima plinske atmosferske aparate treba isključiti. Na tržištu postoje detektori ugljičnog monoksida s ugrađenim zvučnim alarmom prihvatljive cijene, koji se mogu jednostavno ugraditi u prostoriju u kojoj je smješten plinski atmosferski aparat.
Najsigurnije rješenje je zamijeniti plinski atmosferski aparat (bojler) s kondenzacijskim plinskim bojlerom koji je neovisan o zraku za izgaranje u prostoriji smještaja, jer putem zatvorenih sklopova zrak za izgaranje uzima iz slobodne atmosfere i plinove izgaranja ispušta u slobodnu atmosferu.
DETALJNE UPUTE: Sigurnost kod korištenja plinskih atmosferskih aparata